Gljivične infekcija kože i njenih dodataka danas su iznimno česte, i to kod svih uzrasta. Ne biraju spol i dob, mada neke posebno vole mlađu djecu što vjerojatno ima veze s količinom znoja koju proizvedu tijekom jedne minute.
Prema istraživanjima gljivične infekcije su u porastu posljednjih godina diljem svijeta. Postoji i par razloga za to: antibiotici, ubrzan način života, stalna upotreba jakih sapuna i dezodoransa... Sve to stvara okoliš u kojem gljivice uživaju.
U nastavku ću ti objasniti na što se odnose gljivične infekcije kože i njenih dodataka, najčešće uzročnike i savjete za prevenciju. 🌿
O gljivičnoj infekciji kože
Hipokrat je još u 5.stoljeću prije nove ere opisivao kandidijazu kod djece. Dakle gljivične infekcije su poznate ljudima već tisućama godina.
Ipak, trebalo je nekoliko stoljeća do prvog znanstvenog dokaza infekcije. Naime, 1835. godine Agostino Bassi pokazao je da je bolest svilene bube uzrokovana gljivicom, čime je postavio temelje medicinske mikologije.
Uzročnici gljivičnih infekcija kože i njenih dodataka mogu biti različite gljivice, ali obično se dijele u tri skupine:
-
Dermatofiti - tajna njihovog djelovanja leži u enzimima koji razgrađuju roževinu epidermisa, dlaka i noktiju. Rezultat? Crvenilo, svrbež, perutanje kože. Primjeri dermatofita su: Trichophyton spp. (npr. T. rubrum, T. mentagrophytes), Microsporum spp., Epidermophyton floccosum.
-
Kvasaste gljivice - Candida albicans i ostale gljivice iz ovog roda. Ova gljivica voli toplo i kad je u pitanju koža, preferira područja s velikim pregibima. U svojoj stijenci ima molekule koje sprječavaju rast stanica imunog sustava.
-
Mikrosporidije i ostale oportunističke gljivice - često pogađaju osobe s oslabljenim imunitetom. Najčešći predstavnici su Malassezia spp. i Aspergillus spp.

Izvor: Freepik
Što spada u gljivične infekcije kože i dodataka?
Kad su u pitanju gljivične infekcije kože i dodataka, najčešće se radi o:
-
koži (vanjski sloj - epidermis ali i dublji sloj - dermis)
-
dlaci i folikule dlake
-
noktima (kutikula i ploča nokta)
-
lojnim i znojnim žlijezdama
Zanimljivo je da su istraživanja pokazala da se dermatomikoze u riječkoj regiji češće javljaju tijekom sezone kupanja. Tijekom tog perioda na organskom otpadu plaža su prisutne gljivice koje vole keratin, a upravo keratin je glavni protein tvoje kože. Ima smisla?
Zato je važno u tom periodu pripaziti na higijenu i njegu tijela. Nakon kupanja kožu nježno osuši i nanesi hidrantni balzam - tvoja koža će ti biti zahvalna. 💚
Gljivična infekcija stopala i noktiju
Stopala su osjetljivo područje s idealnim uvjetima za rast gljivica. Toplina, znoj, zatvoreni prostor su san svake gljivice. Dvije najčešće infekcije ovog područja su:
-
atletsko stopalo (tinea pedis) i
-
onihomikoza (odnosi se na nokat).

Izvor: Pixabay
Uzročnici su dermatofiti, i to najčešće iz roda Trichophyton.
Atletsko stopalo se prenosi direktnim kontaktom ili indirektno, primjerice korištenjem zajedničkih prostorija poput tuševa, kabina za presvlačenje i bazena.
Najčešće se javlja kod ljudi između 16-te i 45-te godine života, a procjenjuje se da oko 3% svjetske populacije ima ovu infekciju.
Simptomi atletskog stopala su:
-
peckanje
-
svrbež između prstiju
-
crvenilo
-
ljuštenje kože
-
neugodan miris (ako se pridruži i bakterija).
Za slike atletskog stopala i detaljno objašnjenje simptoma, baci oko na ovaj članak.

Izvor: Adelaide Univerzitet, Mikologija – Trichophyton rubrum kultura
Onihomikoza je najčešći oblik bolesti noktiju i najteža gljivična infekcija kože za izliječiti. Dobra vijest? Rijetka je kod djece. Loša vijest? Njihova pojava se poveća s godinama.
Nažalost, kad nokat jednom ‘pokupi’ infekciju, često tu priča ne staje: plijesni i gljivice mogu opet napasti već zaražen nokat što dovodi do kroničnih infekcija i komplikacija.
Literatura navodi da gljivice obično ne napadaju zdrav nokat, već postoji neko stanje koje omogućava njihov rast. To može biti poremećaj cirkulacije, dijabetes ili oslabljeni imunitet.Tada gljivice dobivaju priliku da se razmnožavaju punom parom.
Simptomi gljivične infekcije noktiju su:
-
promjena boje nokta
-
zadebljanje ploče nokta
-
ponekad se može javiti bol ili nelagoda pri hodanju
-
nokat je lomljiv.
Što prije reagiraš, veća je šansa za uspješno liječenje i očuvanje nokta. 💚
Gljivična infekcija pazuha i prepona
Znaš što je zajedničko pazuhu i preponama? Oboje su ‘pregibna mjesta’ gdje se koža dodiruje ili trlja. To ih čine idealnim mjestom za rast dermatofita.
Najčešći uzročnici gljivičnih infekcija pazuha i prepona su Trichophyton rubrum i Epidermophyton floccosum, koji se prenose s drugih dijelova tijela ili putem zaraženih površina.
Simptomi uključuju:
-
crvenilo i ljuštenje kože,
-
svrab ili peckanje,
-
jasno definirana promjena kože na obje strane ali može biti asimetrična.
Neki dermatofiti mogu preživjeti u odjeći, cipelama i ručnicima i do nekoliko mjeseci, pritom čekajući priliku da inficiraju novog domaćina.
Gljivična infekcija tjemena
Gljivična infekcija tjemena, poznata i kao tinea capitis (engleski ringworm) zahvata vlasište glave i dlake. Uzrokovana je uglavnom dermatofitima iz roda Trichophyton i Microsporum.
Naime, ove gljivice prodiru u folikul i korijen dlake tako što razgrade keratin - glavni protein u tvojoj dlaci i noktima. Nakon toga se smjeste duboko u korijenu dlake i uzrokuju probleme.
Iako se tinea capitis može javiti u bilo kojem dobu, najčešće se pojavljuje kod djece između 3 i 14 godine živote. Razlog? Djeca imaju nižu razinu zaštitnih masnih kiselina.
Postoje dva oblika ove infekcije:
-
Neupalni oblik, obično prolazi bez dodatnih komplikacija.
-
Upalni oblik, upala je intenzivnija a može doći i do privremenog gubitka kose (alopecija na zahvaćenim područjima).

Izvor: Freepik
Gljivična infekcija tjemena se lako prenosi s čovjeka na čovjeka, kontaktom sa životinjama, putem tla pa i dijeljenjem predmeta poput šešira, jastučnica ili četki za kosu.
Simptomi gljivične infekcije tjemena:
-
crvenkaste promjene na koži koje se šire
-
svrbež i ljuštenje kože
-
pojava okruglih područja bez kose
-
kod težih oblika infekcija, vlasište može postati bolno i otežano, uz pojavu iscjetka
-
gljivice se mogu proširiti i na obrve i trepavice, a kod djece često budu povećani i limfni čvorovi na vratu.
Faktori povezani s pojavom gljivičnih infekcija kože
Pojava gljivičnih infekcija kože i njenih dodatka ovisi o više faktora koji su međusobno povezani. Pregledni rad objavljen u Medicina ističe faktore na koje trebaš obratiti pažnju:
-
Sintetička odjeća - koža ‘ne diše’, a toplina i vlaga omogućavaju brži rast gljivica. Biraj prozračne materijale poput pamuka, i prirodni dezodorans koji dopušta tvojoj koži da diše..
-
Dugotrajno nošenje obuće - studije pokazuju da osobe koje duže vremena nose gumenu ili nepropusnu obuću, poput rudara, češće imaju problema s gljivičnim infekcijama stopala i noktiju. Zanimljivo, infekcije su rjeđe u područjima gdje ljudi češće hodaju bosi. Naravno, to ne znači da trebaš odustati od cipela zauvijek - pokušaj mijenjati čarape redovno, prozračivati obuću i održavati stopala suhim.
-
Kontakt sa životinjama i tlom - određene gljivične infekcije kože se javljaju u kontaktu sa životinjama i tlom, pogotovo u ruralnim predjelima. Iako to nije pravilo, istina je kako širenje gljivične infekcije vlasišta i kože kod djece vezano uz kontakt s mačkama i psima.

Izvor: Pixabay
-
Higijenske navike i način života - korištenje zajedničkih kupaonica, plivanje u bazenima, kao i određeni sportovi mogu doprinijeti razvoju nekih dermatomikoza.
-
Upotreba agresivnih deterdženata - čestom upotrebom se može narušiti prirodna ravnoteža kože. Rezultat? Suha, osjetljiva koža sklona gljivičnim infekcijama.
-
Korištenje antibiotika ili kortikosteroida - ovi lijekovi, iako pomažu kod brojnih stanja, mogu narušiti prirodnu mikrofloru kože.
-
Oslabljen imunitet - kada si pod stresom, iscrpljena ili u stanju kronične bolesti, tvoj organizam ima manju sposobnost da se obrani od mikroorganizama.
🌼 Biljkoljupkin savjet: Održavaj kožu zdravom i mekanom tako što ćeš je njegovati nježnim, prirodnim sredstvima biljnim sapunima, laganim uljima i preparatima s biljkama poput nevena, čajevca ili lavande. Koža voli prirodnu ravnotežu bez pretjerano pranja, ali ni predugog zadržavanja vlage.
Reference:
Lenković, M., Gruber, F., & Kaštelan, M. (2008). Ekologija gljivičnih infekcija kože = Ecology of cutaneous fungal infections. Medicina, 44(1), 62‑70. https://hrcak.srce.hr/file/40970
Fungal infections of the nail. PubMed. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/2018719/. Published March 1, 1991.
Leung AK, Barankin B, Lam JM, Leong KF, Hon KL. Tinea pedis: an updated review. Drugs in Context. 2023;12:1-16. doi:10.7573/dic.2023-5-1
Aboud AMA, Crane JS. Tinea capitis. StatPearls - NCBI Bookshelf. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK536909/. Published August 8, 2023.

